Autorica teksta: Stjepana Ivanuš, Centar za građansku suradnju Livno
Centar za građansku suradnju, uz financijsku pomoć Međunarodnog Olof Palme Centra, već 4 godine za redom organizira besplatnu pravnu pomoć za radnike i sindikate iz jugozapadne Bosne i Hercegovine – 4 kantona (USK, K 10, ŽZK i HNK) . U 4 godine, pravnu pomoć vezano za radno pravo tražilo je preko 3 000 radnika i sindikati, koji više nisu vidjeli izlaz iz situacije u kojoj su se našli, osim da potraže svoja prava sudskim putem. Važno je naglasiti da su, osim 6 pravnika, koji su bili angažirani na određeno vrijeme u ove 4 godine, 2 pravnika se istaknula svojim volonterskim radom, koji se nastavljao po završetku same pravne pomoći.
U 4 godine, 6 diplomiranih pravnika je pomoglo je ljudima da vide tračak nade u naizgled bezizlaznoj situaciji. U 4 godine čuli smo bezbroj različitih životnih priča, koju priča svaki od radnika. U 4 godine, vidjeli smo što znači u Bosni i Hercegovini biti vatrogasac, rudar, liječnik, učitelj, radnik u drvnoj industriji (koja je naravno zbog radnji, koje graniče sa legalnim, postala neprofitna u kraju koji je najbogatiji drvnom masom) , sindikat čiji su članovi otpušteni s radnog mjesta samo zato jer su pomislili osnovati sindikat, opasnost koja dolazi od „žutog sindikata“ , radnik koji preko noći ostaje bez posla, jer do jučer profitabilna firma postaje „buvljak“ na kojem se rasprodaju svi strojevi. U 4 godine, zajedno s radnicima smo živjeli njihove svakidašnje sumnje u pravni sustav, u slovo zakona, u kompetentnost ljudi koji donose odluke – odluke od životne važnosti. Ovo su bile 4 godine suočavanja sa paradoksima svakog dana.
I naravno, tu su ljudi, koji sami vlastitu borbu (bez ičije pomoći) vode već preko 10 godina putem suda i traže svoja prava, a koje nažalost male sredine smatraju „ljudima koji su oboljeli na živcima“ , a niti jedna od tih sredina ne razmišlja da su ljudi žrtva sustava. Sustava koji „usisa“ i zadnji atom snage i volje za borbu i pravdu.
IMA LI IJEDNA RADNIČKA PRIČA SRETAN ZAVRŠETAK?
Radnici koji su potražili pravnu pomoć i koji su se uhvatili u koštac sa silnim zaprekama, na koje nailaze u tijeku sudskog procesa, najvjerojatnije će na pitanje iz našeg naslova odgovoriti negativno. Niti jedna radnička priča nema sretan završetak. Ako i dođu do pravde sudskim putem i dobiju sva svoja prava koja traže, najvjerojatnije će Vam reći da ih je to koštalo neprospavanih noći, suza, ljutnje i u većini slučajeva, sve su to platili i narušenim zdravstvenim stanjem.
Ova godina, kada je u pitanju besplatna pravna pomoć, prošla je u znaku stečaja i stečajnog postupka. I sastanci koji su se održavali u sklopu naših aktivnosti, pokazali su da su i sami sindikalni predstavnici (zajedno sa svojim radnicima) poprilično „izgubljeni“ kada je u pitanju stečaj, te način na koji se on provodi. Radnici su više puta, i kod traženja pravnih savjeta, istaknuli da stečaj za njih znači likvidaciju. Ono što se i proda tijekom stečajnog postupka, najčešće same radnike zaobiđe i samim tim ne dobiju ništa ili vrlo malo.
Koliko je bitna sama besplatna pravna pomoć iz radnog prava, pokazuje samo stanje u našoj državi. Mnogi radnici su na rubu egzistencije i jedva preživljavaju, te si pomoć od stručnog lica ne mogu priuštiti. Također, vrlo je bitno istaknuti da su tijekom naše besplatne pravne pomoći radnici dobili pravomoćne presude, te čekaju izvršenje istih.
Slažemo se sa radnicima da njihove priče možda i nemaju sretan kraj i tome ne ide u prilog usvajanje novog Zakona o radu, kao ni opće stanje u kojem se nalazi Bosna i hercegovina, koja je kao bolesnik na smrtnoj postelji.
Čak je i sami Centar za građansku suradnju bio optuživan da vrši izravan utjecaj na sud, samo zato jer smo se pokušali informirati kada je ročište, te o tome obavijestili radnike, koji su stranka u postupku, a sami o ničemu nisu bili obaviješteni. Mnoga politička lica i stranke vrše indirektan utjecaj na same radnike koji se odluče potražiti pravnu pomoć da bi došli do svojih prava. Mnogo toga smo naveli što ne daje mogućnost sretnog završetka.
I vrlo je teško raditi na ovom polju ljudskog djelovanja, jer svaki dan Vas očekuju novi obrati, nove priče i mnogo potencijalnih krajeva same priče.
ALI…
Ali ipak, koliko god da trenutačno sve izgledalo crno i nepromjenjivo, vjerujemo da sami moramo stvarati krajeve svojih priča. Priča koje imaju sve sretnije krajeve, do kojih smo došli zajedničkim naporima, ma koliko se oni činili beznačajnim i uzaludnim.
Mi ne želimo davati odgovor postoje li ili ne postoje radničke priče sa sretnim završetkom, nego želimo samo da svaki dan, kada se sve čini bezizlaznim i besmislenim, pitate treba li odustati? Treba li odustati od nečega što je Vaše i što ste pošteno godinama zarađivali? Treba li odustati od nečega što ste Vi godinama stvarali? Ako na ova pitanja odgovorite negativno, Vaša, a samim tim i naša priča će imati mnogo pozitivniji kraj.
