Autorica teksta: Stjepana Ivanuš, Centar za građansku suradnju Livno
Ovo neće biti svakodnevna radnička priča koja govori o radničkim pravima, koja poslodavac najčešće krši. Nije još jedna radnička priča o golom preživljavanju i sudskim borbama.
Ovo je priča o slobodama, o slobodama koje mora imati svaki čovjek. Zdrava sloboda koja ide pod ruku s odgovornošću, koju mora posjedovati svatko od nas kao pojedinac, ali kao i skupina.
SINDIKAT JE MNOGO VIŠE OD…
Kada govorimo o sindikatima kao skupinama ljudi koji su okupljeni oko zajedničkih interesa i ciljeva, koji se bore za temeljna ljudska prava, ne možemo a da ne spomenemo odgovornost koju imaju prema svojim članovima ali i prema zajednici u kojoj djeluju. Ta sindikalna odgovornost se prije svega očituje u solidarnosti, u solidarnosti jednih prema drugima.
Mnogo je primjera solidarnog djelovanja sindikata, i tu se ne misli samo na pomaganje socijalno-ugroženim članovima unutar sindikata, iako je i to za svaku pohvalu. Većina ljudi, bili članovi sindikata ili ne, bili oni radnici ili ne, moraju shvatiti da sindikat ne predstavlja ono što je nekada predstavljao, odlasci na izlete za 1. Maj, prosvjedi za 1. Maj, nabavljanje ogrijeva, zimnice, ljetovanja i zimovanja. Sindikat je mnogo više od toga. Sindikat je snaga, solidarnost, pomoć, razumijevanje. Sindikatima i radnicima je 1. Maj svaki dan, 365 dana u godini. Svakodnevna borba za radnička prava, stvaranje bolje klime između radnika i poslodavaca, uzajamno pomaganje među sindikatima, stvaranje općenito bolje klime u sredini u kojoj živimo. Svaki radnik, ma kojom se on poslom bavio, danas je u nezavidnom položaju i uvijek stoji na litici s koje svaki tren može pasti. Stoga snaga koju ima sindikat mora se iskoristiti i pokazati svima da je 1. Maj svaki dan, konstantna borba za preživljavanje i za zajamčena prava koja se konstantno krše.
SVE JE VIŠE DOBRIH PRIMJERA SOLIDARNOSTI
Najsvježiji primjeri solidarnosti unutar i van sindikata je razdoblje kada je Tvornica kabela Tomislavgrad stupila u štrajk, kada su pomoć i moralnu podršku pružili pojedini sindikati iz 4 kantona/županije, načelnik, pojedine političke stranke, udruge boraca, skupine mladih, nevladine organizacije.
Simbolična sahrana grada Drvara, kako su simbolično nazvali radnici „Drvobesta“ prosvjed u gradu, pokazao je kako solidarnost može okupiti veliku snagu i da se bez nereda može pokazati da su radnici u vrlo nepoželjnom položaju, na rubu egzistencije, te kako se plaše da će njihov grad na rubu smrti, ukoliko se ne promijeni poslovna klima i odnos prema radniku.
Podrška koju su pružili djelatnici MUP-a HBŽ, kolegama u osnovnim školama kada su stupili u štrajk, i kada su bili odbačeni i neshvaćeni od velike većine građana, roditelja i ostalih prosvjetnih radnika, koji su zajedno s njima dijelili sudbinu.
Štrajk radnika BIRA-e, koji se doslovno bore za osnovne uvjete preživljavanja dobili su potporu od kolega iz sindikata željeznica, štrajk radnika JKP „Sana“ koji teško da vidi izlaz i teške ekonomsko-socijalne situacije također imaju punu podršku od Kantonalnog odbora SSS, od Sindikata komunalnih preduzeća na nivou kantona i od svih članova Koalicije za bolju zaštitu radničkih prava.
Štrajk djelatnika osnovnih i srednjih škola ŽZH također podržavaju i djelatnici MUP-a ŽZH, koji se i sami nalaze u teškoj situaciji, jer kako je najavljeno iz Vlade ŽZH, doći će do smanjenja bruto plaća korisnicima za 8-9 %. Ovi sindikati također imaju potporu od svojih kolega zajedno sa ostalim nevladinim organizacijama, koje znaju koliko odgovoran posao izvršavaju uz tako minimalne uvijete rada.
Štrajk nije jedino razdoblje kada sindikati pomažu jedni drugima. Primjer za to je pomaganje Samostalnog sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja HBŽ nanovo osnovanom Sindikatu rudnika Tušnica. Putem razgovora, u kojem su iznijeti načini kolektivnog pregovaranja predstavnicama Sindikata rudnika Tušnica je uvelike olakšan način komunikacije sa vlastitim poslodavcem.
VRAĆANJE VJERE U SINDIKAT
Solidarnost je pomaganje članovima sindikata, ali i radnicima koji nisu dio te grupe, radnici koji nikad nisu bili u sindikatu. Solidarnost je međusobno pomaganje sindikata sindikatu. Prije svega moramo naglasiti da pomaganje nije nužno financija pomoć. Ponekad je mnogo bitnija ona pomoć koja se dobiva razgovorom, razmjenjivanjem iskustva i moralnom podrškom.
Taj besplatni razgovor, ta besplatna pomoć i razmjena iskustva, e to je solidarnost koja se mora njegovati i biti sveprisutna unutar ali i van sindikata. Radnici koji nisu unutra sindikata, sindikati koji nemaju novca za članarine, i oni su radnici kojima treba pomoć i kojima treba pružiti sigurnost koju sindikat mora bezuvjetno osigurati.
Solidarnost i sindikalno djelovanje nikad ne bi trebalo prestati. To je osjećaj i proces koji je konstantno prisutan u osobama koje iza sebe imaju bilo kakvo radno iskustvo, bilo da su se bavili fizičkim radovima ili onim intelektualnim. Solidarnost i osjećaj sindikalne pripadnosti ne prestaje odlaskom sa mjesta predsjednika sindikata ili odlaskom u mirovinu. Tada oni moraju postati još jači, prije svega jer samo iskustvo koje se ostavi iza sebe mora biti dobar vjetar u leđa mlađim generacijama, koje tek dolaze na svoja radna mjesta i počinju svoju bitku za veća sindikalna prava i solidarnost na djelu.
