Međugorje godišnje posjeti preko milijun turista s ostvarenih četiri do pet milijuna noćenja, neslužbene su procijene s obzirom na to da rijetki privatni iznajmljivači smještaja prijave boravak gostiju.
Unatoč tome što se u Međugorju zarada broji u milijunima, rijetki su ugostitelji i iznajmljivači smještaja koji prijave svoje radnike i plate im doprinose.
Osim što dosta radnika radi ”na crno” većina njih se žali na radno vrijeme, te uvjete rada.
Nit radnog vremena, nit opisa posla
”U Međugorje idem raditi već par godina. Kad počnem raditi u travnju, ja do kraja sezone, a to je otprilike do kraja listopada, od posla i umora ne znam gdje sam”, počinje priču naša sugovornica iz Čitluka koja je zbog teške ekonomske situacije primorana raditi kao sobarica, ali i radnica u kuhinji u Međugorju.
Radila je u nekoliko pansiona u Međugorju, a kako kaže uvjeti rada su gotovo svugdje isti.
”Ako vas prime kao sobaricu, to ne znači da ćete vi biti samo sobarica. Vi radite i u kuhinji na pripremi obroka, a između pripremanja obroka čistite sobe”, rekla je naša sugovornica.
”Jednu sezonu sam radila od 5 ujutro do 23 sata, svaki dan. Smiluju vam se nekad pa vam dadnu dan slobodan, ali rijetko kad. Ruke su mi ‘otišle’ od silnih kiselina i sredstava za čišćenje”, ispričala nam je ova 52-godišnja žena, koja kaže da se zaposli negdje drugo, osim u Međugorju ”da bi se spasila”.
Bakšiš dobije gazda
Kaže kako njezina priča nije ništa različitija od priča ostalih ljudi koji rade u Međugorju. Dodaje kako ima iznajmljivača koji uzimaju žene samo kad im ”grupe” dođu.
”Grupa turista dođe na par dana, dok su oni tu vi čistite, kad nema grupe pošalju vas kući. To se većinom događa kad nema puno gostiju”, kaže naša sugovornica, koja dodaje kako se nerijetko događa da gazde pokupe bakšiš namijenjen sobaricama.
”Ako vam turist ostavi 10 eura bakšiša, gazdarica će to pokupiti, jer što će nama toliko bakšiša. Koliko ima turista i zarade, sigurno zarade milijun po sezoni, ali eto uzme i tih 10 eura. Malo joj uvijek bilo”, dodaje naša sugovornica.
Robovski uvjeti rada
Naša sugovornica kaže kako plaće nisu male, ali kako je to premalo s obzirom na to da ”se vi lomite gotovo po cijeli dan”.
”Neke sobarice rade po 5 KM po satu, što nije loše, jer imate puno radnih sati. No, većina žena radi mjesečno za 500 eura po 12-14 sati na dan ili po cijeli dan. To je mizerija”, rekla je naša sugovornica koja kaže kako se radnice u suvenirnicama također žale na uvjete rada.
”Radili vi kao konobar, sobarica ili u suvenirnici u Međugorju svugdje vam je isto. Radite od zvijezde do zvijezde i brojite dane do plaće. Nadate se boljem poslu da više ne morate raditi kao robovi”, završava svoju priču naša sugovornica.
Međugorje ostvaruje godišnje 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Čak 70 posto noćenja nije prijavljeno, kao ni 60 posto radnika koji rade u ovom mjestu.
Prema analizi Međugorje raspolaže s 18.500 kreveta-ležaja, a Turistička zajednica HNŽ-a je u ovo mjesto uložila oko 60 tisuća KM za uređenje staze, putokaze, nogostupe.
U BiH inače, prema procjenama, između 150 i 200 tisuća radnika radi na crno, a jedan od razloga zašto poslodavci ne prijavljuju radnike su visoki nameti na plaće.
Nedavno imenovani direktor Federalna uprave za inspekcijske poslove Anis Ajdinović rekao je početkom godine kako ne smatra da je Međugorje više tretirano inspekcijskim nadzorom nego što je to bilo koji drugi grad u Federaciji BiH.
Tekst u potpunosti preuzet s bljesak.info
