1) Najniža plaća za puno i nepuno radno vrijeme i dodaci na plaću
U skladu sa Odlukom Vlade Federacije BiH o iznosu najniže plaće u Federaciji BiH za 2025.godinu („Službene novine FBiH“, broj 104/24 od 31.12.2024.godine), najniža plaća u tekućoj godini iznosi 1.000 KM. Odluka se primjenjuje od 01.01. – 31.12.2025. godine.
Propisana najniža plaća se odnosi na radnike koji su zaposleni puno radno vrijeme. Najniža plaća je propisana u fiksnom, mjesečnom iznosu i isplaćuje se svaki mjesec u istom iznosu. Najniža plaća koja se isplaćuje za najjednostavnije poslove bez obzira na ukupni broj radnih dana ili radnih sati u mjesecu (168, 176, 184), iznosi 1.000KM.
Najniža plaća predstavlja iznos nakon oporezivanja tj. krajnji iznos za isplatu radniku „na ruke“. , što znači da je to neto iznos 1.000 KM bez poreza.
U najnižu plaću NE ULAZE :
- UVEĆANJA PLAĆE PO OSNOVU DODATAKA koja radniku pripadaju za:prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora ili u dane praznika ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 76. Zakona o radu). Odredbom člana 2. stav (2) Uredbe o metodologiji obračuna plaće propisano je da u iznos najniže plaće ne ulaze uvećanja plaće koja radniku pripadaju po osnovama propisanim članom 76. Zakona o radu;
- MINULI RAD – nije utvrđen Zakonom o radu. Minuli rad uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu i nije zakonska kategorija.
- VARIJABILNI DIO PLAĆE PO OSNOVU RADNOG UČINKA nije uključen u iznos najniže plaće, nego se dodaje na istu. Utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa utvrđeno je da u najnižu plaću ne ulaze dodaci iz člana 76. Zakona o radu kao i druga uvećanja plaće koja zaposleniku pripadaju u skladu sa propisima o radu (minuli rad, radni učinak i dr.);
Dakle, najniža plaća je iznos koji poslodavac mora isplatiti radniku za najjednostavnije poslove za puno radno vrijeme bez uvećanja po raznim osnovama, a na koje radnik ostvaruje pravo po osnovu ugovoru o radu, internih akata poslodavca, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora.
Iznos najniže plaće uključuje samo osnovnu plaću ugovorenu za puno radno vrijeme i za normalne rezultate rada.
Ako radnik ostvaruje pravo na uvećanje plaće po bilo kojem osnovu, kako je prethodno navedeno, iznos svih tih uvećanja se dodaje na iznos od 1.000 KM i na takav način se utvrđuje najniži iznos neto plaće koji je poslodavac dužan isplatiti radniku za rad u punom radnom vremenu.
1.000KM + minuli rad + uvećanje plaće po ostalim osnovama (dodaci na plaću po članu 76. ZOR-a, varijabilni dio plaće po osnovu radnog učinka i sl.).
Radnici koji su prijavljeni na nepuno radno vrijeme pravo na plaću ostvaruje srazmjerno vremenu provedenom na radu. Npr. radnik koji je prijavljen na ”pola radnog vremena” (4 sata dnevno ili 20 sati sedmično) ima pravo na minimalnu neto plaću od 500 KM. Međutim, doprinosi moraju biti uplaćeni najmanje na najnižu plaću.
Prema mišljenju Ministarstva finansija/ finacija i Porezne uprave obračun doprinosa vrši se na najnižu plaću. Radniku će „na ruke” biti uplaćeno 500 KM neto plaće, a doprinosi će se obračunati kao da je na račun primio 1.000 KM.
Radniku koji radi puno radno vrijeme, kod dva ili više poslodavca, uplaćuje se više doprinosa nego za radnika koji radi puno radno vrijeme kod jednog poslodavca. Ukoliko je radnik prijavljen kod dva poslodavca na pola radnog vremena, a svaki od poslodavaca isplaćuje radniku u iznosu 500 KM minimalne plaće, smatra se da oba poslodavca trebaju obračunati doprinose na najnižu osnovicu za puno radno vrijeme (na 1.000 KM). Radnik će od oba poslodavca dobiti ukupnu neto plaću od 1.000 KM, a doprinosi će biti obračunati kao da je primio plaću od 2.000 KM.
2) Naknade
Naknada za ishranu (topli obrok) i naknada za prevoz nisu propisane Zakonom o radu. Pravo radnika na ove naknade utvrđuje se kolektivnim ugovorom (granskim ili pojedinačnim), pravilnikom o radu ili drugim internim aktom poslodavca ili ugovorom o radu.
Zakonom o porezu na dohodak propisan je samo maksimalni neoporezivi iznos toplog obroka.
Iznos neoporezivog toplog obroka limitiran je do 1% prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku (član 20. stav (7) Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dohodak.
Odredbom člana 19. Zakona o radu propisano je da se na radnika primjenjuje povoljnije pravo. Pa ako su navedene naknade propisane gore navedenim aktima poslodavac ima obavezu iste isplatiti radniku u skladu sa propisima iz oblasti finansija.
Stupanjem na snagu Odluke o iznosu najniže plaće u Federaciji BiH za 2025. godine, određen broj poslodavac je odbio isplatiti radnicima topli obrok i/ ili naknadu za prevoz a koje su ranije isplaćivali u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim internim aktom poslodavca ili ugovorom o radu. Obrazloženo je da je u iznos „najniže plaće” sadržan i topli obrok.
Ovakav stav nije ispravan. Poslodavac koji je obvezan jednim od navedenih propisa kojim je regulisana isplata naknade za ishranu (topli obrok) i naknada za prevoz dužni su naknade isplatiti kao i prije stupanja na snagu Odluke o iznosu najniže plaće u Federaciji BiH za 2025. godinu.
Uvjet da poslodavac prestane izvršavati navedenu obavezu je izmjena propisa koji ga obavezuju.
Dakle, ako je kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu propisana obaveza poslodavca za isplatu i visina naknade za ishranu (topli obrok) i naknada za prevoz, poslodavac je dužan isplatiti te naknade koje su neoporezive do limitiranog iznosa u skladu sa posebnim propisima iz oblasti finansija/ financija.
Često pitanje je i iznos naknade koja pripada radniku – osiguraniku za vrijeme privremee spriječenosti za rad (bolovanje). Za vrijeme privremene spriječenosti za rad radniku pripada naknada plaće. Prema članu 46. Zakona o zdravstvenom osiguranju, naknada plaće utvrđuje se od osnovice za naknadu koju čini plaća isplaćena osiguraniku za mjesec koji prethodi mjesecu kada je otišao na bolovanje.
Prema članu 47. Zakona, naknada plaće određuje se u visini od najmanje 80% osnovice za naknadu s tim da ne može biti niža od iznosa minimalne plaće važeće za mjesec za koji se utvrđuje naknada. Dakle, naknada plaće za dane bolovanja (bez obzira da li je u pitanju puni mjesec bolovanja ili naknada za nekoliko dana bolovanja) ne može biti manja od minimalne plaće, pa ista ne bi mogla biti niža od 1.000KM.
Pripremila: Lejla Ćatić
