Autor: Esad Šabanagić

Ovo je skraćena ali dokumentirana verzija pljačkaške privatizacije preduzeća „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša koja je zvanično svrstana među deset najvećih privatizacijskih pljački u BiH. Pljačkaši su uglavnom Kladuščani, kao što su to i opljačkani radnici. Samo da se zna! U nastavku donosimo imena onih koji takvu privatizaciju provode, otimačinom od radnika koji su imovinu stvarali i gradili, te po Markovićevom zakonu i privatizirali. Vlastima se to nije dopalo pa je imovinu radnika institucionalnim nasiljem otela od njih i predala je u ruke kriminalaca i lopova. I pored činjenice što su na strani kriminalaca i lopova te „novih dioničara“ vlasti Velike Kladuše i Unsko-sanskog kantona, a posebno Općinski sud u Velikoj Kladuši, otimačina im do danas nije uspjela. Nažalost, činjenica je da su svi radnici na cesti a u njihovom preduzeću kriminalci i lopovi. Ovakav crni scenarij osmišljen je u Vladi USK-a, međutim, činjenica da je premijer Izudin Saračevićnapokon bio pristao da razgovara na temu desetine pismenih upozorenja na kriminal u „Kladušnici“ d.d. sa predstavnicima Udruženja, a da se nije pojavio, u istom tumače kao strah od spoznaje istine koju možda i nije znao u svim njenim pojavnim oblicima. Predstavnici Udruženja „Kladušnica“ d.d. su na press konferenciji u Bihaću kazali kako za 20 godina svoje borbe za radnička prava i prava dioničara nisu ništa postigli jer su još na cesti dok su u preduzeću lopovi i kriminalci, ali su ustvrdili kako to više tako neće niti može biti. Dolazi vrijeme polaganja računa za opisani i dokumentirani kriminal.

Radnici na cesti – kriminalci u preduzeću

Ugostiteljsko-turističko preduzeće „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša najstarije je aktivno preduzeće u općini, a u svojoj branši bilo je najbolje u tadašnjem Okrugu po svim mjerljivim ekomnomskim pokazateljima. Kao napredno preduzeće koje je već 1989. godine u poslovanje uvelo kompjutersku obradu podataka, prvo je krenulo u proces privatizacije po tadašnjem tzv. Markovićevom zakonu. Naime, preduzeće „Kladušnica“ d.d. privatizirano je po „Markovićevom zakonu“ i registrirano u Osnovnom sudu u Bihaću 28.08. 1991. godine kao dioničko društvo u mješovitoj svojini pod brojem U/I-761/91 sa 60,78% udjela radnika i 39,22% državnog kapitala. Radnici su na osnovu tadašnjih zakonskih pogodnosti koje su imali, potpisali ugovore te krenuli sa otplatom preuzetih obaveza. U toj namjeri osujetio ih je rat čime je nasilno prekinut proces privatizacije. Cijelim tokom rada, nakon rata pa i danas preduzeće radi ali bez radnika koji su preduzeće stvarali i gradili. Njima su vlasti namijenile ulicu a preduzeće predali u ruke kriminalaca.

Skupština USK-a je 17.07.1997.godine na prijedlog Vlade donijela Odluku o utvrđivanju Liste preduzeća USK-a prema kojima obaveze i ovlaštenja vlasnika po osnovu državnog kapitala vrši Vlada Kantona, bez provjere u već urađenu registraciju i status „Kladušnice“ kao dioničkog društva. Tada je započeo novi proces privatizacije koji do danas nije okončan. Vlasti USK-a, zakonodavna, izvršna i sudska, kantonalna i općinska, sve su činile i čine danas da preduzeće „Kladušnica“ d.d. institucionalnim nasiljem otmuo od radnika, od onih koji su preduzeće gradili i stvarali te ga predaju  kriminalacima, u čemu evo uspijevaju duže od petnaestak godina. Za provedbu nove privatizacije u Ekonomskom fakultetu Banja Luka urađen je i skupo plaćen elaborat sa procjenom vrijednosti svakog od objekata preduzeća „Kladušnica“ d.d. Agencija za privatizaciju USK-a je službeno u medijima objavila privatizaciju i to dio putem tendera a dio putem aukcije. Neko je preko noći, promijenio ovaj oblik privatizacije, u najpogubniji i najnepovoljniji po radnike – javni upis dionica za bezvrijedne certifikate koji su se tada plaćali do maksimalno 5% od nominalne vrijednosti.

Vlasti se oglušile o činjenice i upozorenja

Radnici preduzeća „Kladušnica“ d.d. su sa ovjerenim dopisom broj 606 od 06.07.1998. godine upozorili Knatonalnu Agenaciju za privatizaciju USK-a na to šta je do tada učinjeno po pitanju privatizacije te da se uglavnom svi radnici nalaze u Velikoj Kladuši i žele biti aktivni sudionici najavljene privatizacije, i pored činjenice da je ista već urađena. Metodom upisa javnih dionica do vrijedne radničke imovine došli su tajkuni, članovi političkih partija, članovi porodica i drugi „zaslužni“ građani. Takvim načinom „novi dioničar“ je postala Jasmina Miljković, sutkinja Općinskog suda Velika Kladuša, trenutno njegova predsjednica, inače supruga Nurije Miljkovića, predsjednika Nadzornog odbora u preduzeću „Kladušnica“ d.d. u tom vremenu, i također „novog dioničara“, a sestra, odnosno tetka tadašnjih i sadašnjih zakupaca hotela „Konak“ i najjačih „novih dioničara“, rahm. Huse i njegovog sina Ramiza Babića, kao pravnog nasljednika. Tu je kao „novi dioničar“ iFerid Babić, stričević od Jasminke, kao i Nijaz Miljković, direktor preduzeća „Kladušnica“ d.d. u vrijeme sramne i krimogene privatizacije. Znali su „novi dioničari“ u šta ulaze a to potvrđuje činjenica da formalno pravno „novi dioničari“ još nisu u posjedu imovine preduzeća, niti mogu biti, ali sa njom upravljaju u punom kapacitetu uz podršku vlasti USK-a i Općine Velika Kladuša. Federalno Ministarstvo financija 13.12.2002. godine svojim Rješenjem pod brojem: 03-19-28/01 poništilo je reviziju kapitzala u preduzeću i naložilo novu sa tačno pobrojanim obavezama a jedna i najvažnija obaveza nove revizije je da u taj proces budu uključeni i bivši radnici. Ponovni proces revizije kapitala u preduzeću od strane sada druge revizorske kuće urađen je po ovom Rješenju ali ponovo bez učešća radnika odnosno njihovih predstavnika. Radnici su se ponovo žalili pa je Federalno Ministarstvo financija popnovo poništilo drugu reviziju vlasničke strukture kapitala u preduzeću „Kladušnica“ d.d. dana 14.04.2005. godine pod brojem: 03-19-123/05  i naložilo novu reviziju, KOJA DO DANAS NIJE URAĐENA.

Niti jedan od bivših radnika ne radi u svom preduzeću

Na rješenje svog radno pravnog i vlasničkog statusa od prestanka rata do danas čekaju bivši radnici preduzeća koji su u preduzeće vraćeni Rješenjem o vraćanju na posao po članu 143. Zakona o radu. Niti jedan bivši radnik ne radi u preduzeću koje cijelo vrijeme normalo egzistira i djeluje jer su otkaze dobili od Aide Babić, snahe Jasmine Miljković a matere zakupca Ramiza Babića. Kantonalni sud Bihać u Registarski list sa podacima o vlasništvu subjekta upisa upisao slijedeću adresu: Aida (Mehmeda) Babić, Njemačka Bulmon str. 34 Nurnborg, nosilac putne isprave broj L 9131471. Ovakve otkaze od strane zakupca u hotelu „Konak“, Općinski sud je potvrdio jer je odbacio tužbe radnika.  Tada su zakupci hotela i firme krenuli u ulaganja koja su knjižili na teret preduzeća. Dom za ljudska prava u BiH donio je ZABRANU o poduzimanju bilo kakvih radnji u preduzeću dok se ne okonča proces privatizacije. Međutim, za tajkune i vlasti USK-a ova ZABRANA ništa nije značila nakon čega su rađene brojne nezakonite radnje koje se i danas dešavaju i pored brojinih upozorenja ovog Udruženja radnika i dioničara preduzeća „Kladušnica“ d.d.

Od tada do danas objekte: hotel „Konak“ i diskoteku „La Coste“ u zakupu drže osobe iz reda „novih dioničara“ Ramiz Babić i Sejfullah Begić. Oni gazdujući objektima preduzeća „Kladušnica“ d.d. niti jednu marku ugovorenih obaveza nisu uplatili na račun preduzeća. Drugi (ne)atraktivni objekti prepuštani su propadanju, a neki su čak i  „pometeni“ sa zemlje. Aida Babić u ime zakupca i Safet Omerdić u ime „Kladušnice“ d.d. potpisali su 01, maja 2003. godine ugovor pod brojem 71. u čijem članu 3. stoji da se zakupnina za hotel „Konak“ utvrđuje na iznos od 7.000,00 KM. Taj dug za zakup danas iznosi 1.092.000,00 KM. Način na koji zakupac Discoteque „La Coste“ Sejfullah Begić raspolaže sa imovinom preduzeća „Kladušnica“ d.d. je posebno zanimljiv. On je naime, ovjerenim ugovorom broj: 3135/2004 od 09.06. 2004. godine ovaj objekt iznajmio u podzakup svojoj supruziŠeherzadi Begić, za mizernih 300,00 KM. Međutim, niti on nije jedne marke uplatio na račun preduzeća „Kladušnica“ d.d., a taj minimalni zakup narastao je na dug od 44.400,00 KM. Pored toga što ne plaćaju zakupninu, zakupci hotela „Konak“ su isti pretvorili u trgovački centar. Za te potrebe sadržaji hotela „Konak“: kuhinja, slastičarnica, praonica suđa, šank, kavana i banket sala su pretvoreni u trgovački centar i iznajmljeni firmi „CM“ iz Viteza i trgovini obuće „Planika“ a potom su vlasti USK-a hotelu „Konak“ dodijelili kategoriju – tri zvjezdice, i to bez pobrojanih sadržaja. Na ovakav način vlasti USK-a razvijaju turizam i formiraju turističku ponudu.

I političke partije na strani kriminalaca i lopova

U hotelu „Konak“ za potrebe političkih partija: KSPP, A-SDA i DF, koje su i danas smještene u njemu, preuređivani su hotelski sadržaji, naravno, bez odobrenja i saglasnosti. U hotelu je smješteno još nekoliko firmi, pa i kancelarija advokata Huseina Mušića, koji je u vrijeme privatizacije bio predsjednik Općinskog suda Velika Kladuša, a donedavno je bio smješten i ured notara. Dakle, narodski kazano, da se dobro razumije: Preduzeće „Kladušnica“ d.d. je institucionalnim nasiljem oteto od radnika i dioničara te predano u ruke kriminalaca koji sa njime, uz blagoslov vlasti, upravljaju i bogate se na račun države. Preduzeće „Kladušnica“ d.d. obratilo se Ministarstvu privrede USK-a za dobivanje saglasnosti na ugovor o poslovnoj saradnji. Ministarstvo privrede nije izdalo traženu saglasnost. Dakle, sve u preduzeću je rađeno bez odobrenja. Odluku Doma za ljudska prava oZABRANI BILO KAKVIH RADNJI U PREDUZEĆU „Kladušnica“ d.d. dok se ne okonča proces privatizacije, ukinuo je 25. oktobra 2011. godine Ustavni sud BiH a na zahtjev Općinskog suda u Velikoj Kladuši. Kakve je interese, osim ličnih i porodičnih njegovih uposlenika, imao Općinski sud da se ukida citirana Odluka, leži u odgovoru predsjednice istoga Jasmine Miljković koja je na upit Udruženja odgovorila kako Općinski sud ne raspolaže sa podacima da je takva odluka donijeta na traženje Ustavnog suda. Predsjednica Općinskog suda izbjegla je da odgovori pa će Udruženje tražene podatke potražiti na drugom mjestu. Ovakvo traženje Općinskog suda imalo je za cilj u ovakvom stanju kriminala prodaju motela „Vrnograč“ za bagatelnu cijenu da bi svoje troškove naplatili advokati i dva radnika te dio i Porezna uprava. (Motel je za sramnu cijenu kupio jedan od „novih dioničara“ Aziz Dizdarević za iznos od 42.670,00 KM). U pripremi je prodaja i hotela „Konak“! Kako podlo radi Općinski sud potvrđuje i dostava poziva-obavještenja koja se zadijevaju u ulazna vrata jednog ugostiteljskog objekta u Centru grada a ne nose se u sjedište preduzeća. Od Općinskog suda je traženo da se zaštiti imovina preduzeća, međutim, Općinski sud se proglasio nenadležnim za to ali je itekako nadležan kada imovinu za bagatelu treba prodati „novom dioničaru“, koji je na taj način praktično kupio svoju imovinu.

Almir Miljković dužnost v.d. direktora obavlja duže od sedam godina

Ovo preduzeće prema Aktuelnom izvodu iz sudskog registra od 09. maja 2016. giodine ima direktora u svojstvu vršioca dužnosti u imenuAlmir Miljković. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću, broj 017-0-Reg-09-000081 od 11.02.2009. godine u sudski registar upisana je promjena lica ovlaštenog za zastupanje društva. Za v.d. direktora bez ograničenja imenovan je Almir Miljković. Činjenica da se ova dužnost obavlja duže od sedam godina kao vršilac dužnosti samo potvrđuje razmjere kriminala u ovom preduzeću i ko sve u njemu učestvuje, a privatizacija preduzeća „Kladušnica“ d.d. svrstana je zvanično u deset najvećih privatizacijskih pljački u BiH.  Zbog ove činjenice radnici i dioničari preduzeća „Kladušnica“ d.d. podnijeli su 03.07.2012. godine Predstavku Evropskom sudu za ljudska prava u Strasburukoja je prihvaćena i potvrđena brojem: 46154/12 od 24. jula 2012. godine. Međutim, dana 23. aprila 2015. godine Evropski sud za ljudska prava je predstavku proglasio neprihvatljivom jer je Sud utvrdio da kriterijumi prihvatljivosti, postavljeni u članovima 34. i 35. Konvencije, nisu ispunjeni. Dakle, to je zbog činjenice da radnici u BiH nisu podnosili tužbe.

Vlasti su na sve ove činjenice pismeno i pravovremeno upozoravane, a 24.10.2014. godine čak je organiziran i prvi mirni protest na kojem su najavljeni novi ispred institucija vlasti USK-a. To što se vlasti oglušuju i što radnike i dioničare „Kladušnice“ tretiraju kao „autonomaše“ a ne radnike i građane Velike Kladuše, problem je političke naravi koji je dodatno opetretio vlasti iz čega će se teško izvući. (Ne)sporna je činjenica da pojedinci iz vlasti imaju materijalnu korist od opisanog stanja u ovom preduzeću ali je s druge strane (ne)razumno zašto Vlada kao izvršni organ vlasti to toleriše, i dokle će još….? Zbog tek dijelom opisanog stanja u preduzeću „Kladušnica“ d.d. Velika Kladuša, vlastima USK-a, zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj, vlastima Općine Velika Kladuša i Općinskom sudu Velika Kladuša, koji su zaslužni za dugogodišnji sramni status radnika i dioničara preduzeća „Kladušnica“ d.d koji su u njemu u prosjeku radili 23 godine, te zaslužnima što preduzećem gazduju kriminalci a ne njegovi radnici, prikazujemo slike objekata koje oslikavaju kako zapravo njima gazduje Vlada USK-a i njeni zaslužni pojedinci. Neko je odgovoran za ovakvo stanje i za neriješen radno-pravni i vlasnički status ukupno 115 radnika-dioničara. Previše je u privatizaciji preduzeća „Kladušnica“ d.d. bilo kriminala i konačno je vrijeme da se za isti i odgovara. Činjenica jeste da se ovdje radi o organiziranom i dobro osmišljenom kriminalu obilato potpomognutom od strane vlasti, međutim, također je činjenica da Udruženje „Kladušnica“ d.d. posjeduje brojne nesporne dokumente koji potvrđuju opisani kriminal i lopovluk. Upravo kriminal i lopovluk u „Kladušnici“ d.d. bili su tema nedavne press konferencije za medije u Bihaću predstavnika Udruženja „Kladušnica“ d.d. Predstavnici Udruženja imali su ugovoren i obostrano potvrđen termin prijema u Kabuinetu premijera Izudina Saračevića. Kakno nakon 75 minuta čekanja u Kabinetu, premijer se nije pojavio, što samo potvrđuje umješanost samog vrha vlasti USK-a u kriminalne radnje u „Kladušnici“ d.d. Premijer, ministar privrede i svi drugli relevantni za rješavanje problema u „Kladušnici“ d.d. obaviješteni su pismeno na desetine puta o svim dešavanjima, međutim, niko ništa do danas nije poduzeo.

PREGLED LISTE NOVIH DIONIČARA PREDUZEĆA „KLADUŠNICA“ D.D.

Redoslijed po veličini: 1. Ferid (Reko) Babić, 2. Huse (Zaim) Babić, 3. PIF „Fortuna fond“, 4. Sejfullah (Hasib) Begić, 5. Aziz (Abdulaziz) Dizdarević, 6. Adem (Mehmed) Pajazetović, 7. Hasan (Hasan) Džanić, 8. Nijaz (Arif) Miljković, 9. Enver (Osman) Sadiković, 10. Safet (Adem) Omerdić, 11.Amir (Idriz) Džanić, 12. Sead (Nasir) Hamzabegović, 13. Demira (Husein) Hodžić, 14. Nurioja (Šerif) Miljković, 15. Husein (Adil) Melkić, 16. Šefika (Mehmed) Dizdarević, 17. Ejdo (Arif) Murtić, 18. Jasmina (Zaim) Babić, 19. Bejza (Ale) Omeragić, 20. Šerif (Mujaga) Alibabić. Prvih šest na spisku „novih dioničara“ učestvuje sa 97% u ovoj sramnoj privatizaciji i svi su, osim FIF Fortuna, velikokladuški tajkuni!

HISTORIJSKI IZVOD IZ SUDSKOG REGISTRA – direktori preduzeća

1. Esad Šabanagić, od 1988. godine do početka rata.
2. Enver Pašalić, od 14.10.1996. do 10.08.1998. godine.
3. Nijaz Miljković, od 23.11.1998. do 05.09.2002. godine
4. Safet Omerdić, od 05.09. 2002. do 09.07.2003. godine.
5. Hamdija Mahmutović, od 05.11.2003. godine do 27.11.2003. godine.
6. Rifet Ponjević, od 12.02.2004. do 22.06.2004. godine.
7. Mirzet Husić, od 23.08.2004. do 30.11.2005. godine.
8. Sefija Rizvić, od 11.08.2006. do 31.12.2007. godine.
9. Amira Aghmetašević, od 23.05.2008. do 07.11.2008. godine.
10. Amir Miljković, od 11.02.2009. do danas.

O ozbiljnosti vlasti USK-a govori i činjenica o nekim imenovanjima za direktore preduzeća, jer je Hamdija Mahmutović tu dužnost obavljao svega 22 dana, a Rifet Ponjević četiri mjeseca i deset dana. Od svega je zapravo najinteresantniji status vršioca dužnosti direktora Amira Miljkovića u trajanju dužem od sedam godina.

 стекляннаясковорода грильforex No Deposit Bonus 2016light-optionsgoptions deviceличные данные в iphoneпроверить позиции сайта бесплатно