Autorica teksta: Stjepana Ivanuš, Centar za građansku suradnju Livno
247 radnika O.T.P. Lištica, koji već ne rade 15 godina, niti dan danas ne mogu da dođu do svojih radničkih prava, pa čak ni putem suda. Cijela priča vezana za ovaj trgovački gigant, pretvorila se u sudsku trakavicu i noćnu moru nekadašnjih radnika.
Inače, O. T. P. Lištica je nastala 1974. godine te je bio trgovački gigant sa 64 trgovine, robnom kućom, velikim skladištem, a uključivalo je vele i maloprodaju sa silosom. U sklopu cijelog kompleksa bila su i 3 istovarišta, od kojih jedan u Širokom Brijegu, te 2 u Hrvatskoj- Đakovo i Vukovar. Lištica, koja je bila ponos svih Širokobriježana, imala je najsuvremeniju opremu uključujući pokretne stepenice, lift, klima uređaje, grijanje i atomsko sklonište. Danas je ona sinonim borbe obespravljenih radnika, koji svakim danom gledaju kako njihov kapital nestaje.
Radnici, koji su stavljeni 1998. godine na čekanje, osnovali su sindikat 2005. godine te trenutačno broji 191 člana. Nakon što su stavljeni na čekanje, radnici nikad poslije nisu ostvarili radni odnos, jer su bili u „najgorim“ godinama za ostvarivanje novog radnog odnosa, a neki su otišli u mirovinu. Kako je kazala predsjednica Sindikata O.T.P. Lištica, Zorka Ćavar, punih 7 godina su radnici mislili da će O.T.P. Lištica nešto učiniti, ali na kraju se ispostavilo da je jedino rješenje osnivanje sindikata te borba pravnim putem.
Najveći problemi nastaju ponajprije iz činjenice da su radnici vlasnici kapitala, odnosno, radnici su imali vlastite dionice unutar trgovačkog giganta, jer su preko platne liste svaki mjesec izdvajali 10% iznosa kojim se isplaćivao kredit, koji je digla O.T.P. Lištica. „Danas sud tvrdi da nije dokazano da su radnici dioničari, a Upravni odbor je 1996. godine donio odluku da se objekt ne smije prodati, nego samo iznajmljivati, te da nitko ne smije ostati bez posla. Kasnijih godina ipak dolazi do oduzimanja imovine“, kazala je predsjednica Ćavar.
„Radnici nisu mogli godinama doći do svojih radnih knjižica, te su neko vrijeme bili u strahu da se radne knjižice jednostavno ne bace, jer je upravna zgrada bila obijena, a dokumenti razbacani“, naglasila je Zorka Ćavar. Od 2005. godine počinje borba obespravljenih radnika. Kako u daljnjem razgovoru sa bivšim djelatnicima saznajemo, radnici su tražili od županijskog Ministarstva zdravstva rada i socijalne skrbi da se očituju, te su im obećali da će im se uvezati radni staž i ostvariti pravo na 6 plaća i otpremninu. Radni staž im je uvezan i dobili su otpremnine koje su ovisile o broju godina radnog staža, ali 6 plaća nikad nisu dobili, iako imaju pravosnažnu presudu koja se ne izvršava. „Mi imamo naš kapital, te tražimo da nas iz našeg kapitala obeštete!“, izjavila je Ćavar.
Robna kuća je u vrijednosti oko milijun maraka, a vrijednost cijelog giganta iznosi preko 6 i pol milijuna maraka. Zbog sumnjivih postupaka i navodnih ulaganja pojedinaca, vrijednost polako opada, odnosno kapital radnika se rapidno smanjuje. „Županija je donijela interni zakon u kojem dionički kapital pretvara u državni, te je samim tim preuzela i obvezu da štiti svoj kapital. Ono što mi danas tražimo i za što tužimo, u biti bi trebala sama županija i pravobraniteljstvo. To oni ne žele da učine jer bi se otkrio domaći i međunarodni kriminal.“ , navela je Ćavar.
Predstavnica radnika i sindikata Ćavar je pokušala također stupiti u kontakt sa čelnim ljudima Vlade, koji su relevantni po pitanju njihove tematike, ali kako nam je kazala dobila je ugovoren sastanak sa zamjenikom ministra gospodarstva, što je bio čisti apsurd.
30.04.2013. godine, Županijski sud je donio Rješenje o prodaji, što bi za 82 radnika u najboljem slučaju značilo mogućnost isplate njihovih davno zarađenih plaća. Bitno je naglasiti da su radnici mnogo puta izgubili vjeru u pravdu, te i sada strahuju da se nekadašnji gigant ne „izmori“ natječajima, te na kraju da se proda za 1 marku.
„Mi i dalje ne znamo što je s ostatkom uvezivanja radnog staža, jer nam je sada uvezano do 05.05.2000. godine, a kako god da završio naš slučaj, želim da svi radnici znaju da je vodstvo Sindikata učinilo sve što je bilo u njegovoj moći i herojski se borio.“ , kazala je Zorka Ćavar.
Za kraj ove radničke priče, koja je u mnogočemu primjer apsurda sustava, navodnog kriminala pojedinaca, i to sve na štetu radnika, saznajemo da Zorka Ćavar, kao predsjednica O.T.P. Lištica, zajedno sa svojim kolegama, ipak vjeruje da sindikalna borba koja traje punih 8 godina mora imati dobar ishod njihove agonije, te da će pravednost i istina kad-tad izaći na vidjelo.
