“Prvi maj nažalost pada u sredini produženog vikenda tako da nemamo građana i teško je animirati ljude za Prvi maj. Prošle godine smo imali proteste koji nisu bili zapaženi. Ko zna, možda ćemo za 2-3 dana okupiti 10.000 ljudi. Ova centrala jedina je izvela najmasovnije proteste u historiji sindikalnog protesta i to treba da se zna”, kazao je Bajramović.
Ipak, radnici najbolje znaju da se ne živi od stare slave i da nikakav priduženi vikend ne bi trebao biti prepreka hiljadama obespravljenih radnika da traže svoja prava.
Istina u BiH danas su rijetki i protesvovali. U Banjoj Luci sindikat je okupio oko 1.000 radnika koji su tražili konačno potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora, kao i veće plaće te bolje sulove rada. Obraz Sarajeva u radničkom buntu branilo je desetak radnica kompanije Borac, koje već pet dana protestuju ispred zgrade Vlade FBiH, tražeći uvezivanje radnog staža.
I u Tuzli je protestovalo nekoliko desetina radnika, uglavnom okupljenih oko Sindikata solidarnosti. Ipak, sve je to nedovoljno i jedva primjetno da bi se oni najodgovorniji u vlasti zapitali i zamislili koliko se krše radnička prava.
S druge strane u brojnim zemljama svijeta sasvim druga slika. Masovni protesti radnika svakog 1. maja ustaljena su pojava. Iako u odnosu na radnike iz BiH imaju vjerovatno mnogo bolje uslove i prava, građani iz mnogo razvijenijih zemalja Evrope i svijeta ne posustaju u konstantnoj borbi za svoja prava.
Jasno je da bez jake sindikalne organizacije i jedinstva radnika, kojima izgovor neće biti produženi vikend, nema korjenite promjene u statusu većine obespravljenih radnika koji će još godinama tražiti da se poštuje zakon i obezbijedi barem onaj minimum prava koji im pripada.
